Odgovarati na pitanja i tako davati odgovore, koji za nekoga su konačni, za nekoga irelevantni, je teško breme. Uistinu onaj ko želi da lakše diše, neka govori samo onda kada ga neko nešto pita. Samo oni sa stalnim zikrom mogu da govore, jer oni i jesu primjer, ostali su teret. Biti oglasilo Resulullahovo je prihvatljivo, samo ako nema tebe ni u jednoj rečenici i niti u jednom misaonom toku. Pazimo se, jer biti ćemo pitani ...

Hvala Allahu, Isijavatelju svjetlosti, Otvaratelju pogleda, Otkrivatelju
tajni, Podizatelju zastora!
Neka je salavat i selam na Muhammeda, Svjetlo svjetlosti, prvaka čednih ljudi, miljenika Svemogućeg Boga, silnoga, donositelja radosnih vijesti od Oprostitelja, opominjatelja od Onoga Koji Nad Svime Bdi, ukrotitelja nevjernika, postiditelja i osramotitelja razvratnika!
Neka je Allahov blagoslov na Muhammedovu Porodicu i na sve one koji su ga pratili i koji će ga pratiti do Sudnjega Dana.

Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,
stvara čovjeka od ugruška!
Uči, plemenit je Gospodar tvoj,
koji poučava peru,
koji čovjeka poučava onome što ne zna.
(al-'Alaq, 1-5)

Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?
Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"
(az-Zumer, 9)


Uputa učeniku na putu sticanja znanja


I Suština znanja

Allahov Poslanik, sall-Allahu 'alejhi we selleme, je rekao:
"Tražiti znanje dužnost je svakog muslimana i muslimanke." Znaj, Allah ti se
smilovao, da je najbolje svrsishodno znanje i rad na njegovom očuvanju. Od muslimana se zahtijeva da traga za onim znanjem koje od njega data situacija zahtijeva ('ilmu-l-hal).

II Cilj odgoja i obrazovanja

1. Ispravnost nijjeta

2. Trebaš željeti:
- Allahovo zadovoljstvo
- ahiret
- otklanjanje neznanja od sebe i drugih
- oživljavanje vjere
- opstanak islama (a on je zagarantovan znanjem)

3. Trebaš imati:
- zahvalnost na blagodati uma
- zahvalnost na tjelesnom zdravlju

4. Ne trebaš i ne smiješ imati za namjeru:
- počasti i priznanja ljudi
- pribavljanje dobara samo ovog svijeta
- naklonost vladara i drugih

Od ovoga se izuzima samo ako se čast i ugled traži sa ciljem da se
može više raditi na dobru i boriti se protiv zla, te sprovoditi istinu i
pomaganje vjere, a ne radi udovoljavanja niskim ličnim prohtjevima. Naravno,
i ovo izuzimanje je dozvoljeno u granicama - onoliko koliko je dovoljno da
se uspostavi norma borbe za dobro i sprečavanje zla i nedostojnih dijela.

5. Učenik treba biti skroman (skromnost je stanje između ponosa i
poniznosti)

6. Učenik treba biti čedan (moralan)

III Izbor znanosti, učitelja, kolege i odlučnost u nauci

1. Izaberi iz svake znanosti ono najbolje, ono što ti je potrebno za stvari
vjere u datom halu, kao i ono što iziskuje vrijeme.

2. Izbjegavaj prazne diskusije!

3. Pronađi učena, pobožna i starijeg učitelja, koji je uz to strpljiv i
milosrdan.

4. Savjetovanje u traženju znanja (gdje tražiti, kod koga tražiti, izbor
znanosti)

Ne propada čovjek koji se savjetuje.
Kompletan je čovjek onaj koji ima svoje ispravno mišljenje i savjetuje se sa
drugima. Polovičan je čovjek onaj koji ima svoje ispravno mišljenje, ali se
ne konsultuje, odnosno, to čini bez vlastitog stava. Onaj koji nema ni svog
mišljenja, a niti se savjetuje, je niko i ništa.
Savjetuj se u životu sa onima koji se boje Uzvišenog Allaha.

5. Ne žuri pri izboru učitelja i dobro razmisli pri izboru; savjetuj se,
budi strpljiv i ustrajan.

6. Budi hrabar i ustrajan.
Hrabrost je strpljivost u trenutku teškoće, a ne poslije toga.

7. Ne prelazi na drugu naučnu disciplinu dok prethodnu dobro ne savladaš.

8. Nije pohvaljeno da napuštaš, mijenjaš i seliš se iz jednog mjesta u drugo
bez potrebe, jer se tada stvari zbrkaju, preokupira um, izgubi vrijeme, a i
zamjeri se učitelju.

9. Suzdržavaj se od raznih strasti i prohtjeva.

10. Za druga uzmi radna, pobožna i zdrave prirode čovjeka, a čuvaj se
ljenštine, besposličara, brbljivca, pokvarenjaka i smutljivca.

11. Znanje ćeš postići samo sa šest stvari:
- oštroumnošću,
- žudnjom,
- izdržljivošću,
- dostatnošću (onoliko koliko je potrebno za život),
- uputom učitelja,
- sa dosta vremena.

IV Cijenjenje nauke i onih koji se njome bave

1. Naći ćeš znanje:
- cijenjenjem znanja i onih koji znaju,
- poštivanjem i uvažavanjem učitelja (poštivanje je bolje od poslušnosti).

2. Ko hoće da mu dijete bude od onih koji znaju, treba paziti na učene i
pobožne strance. Treba ih častiti, gostiti, poštivati i nečim nagraditi.

3. U poštovanje i cijenjenje učitelja spada to da učenik:
- ne ide ispred učitelja,
- ne sjeda na njegovo mjesto,
- ne počinje govoriti bez njegove dozvole,
- ne govori previše u njegovu prisustvu, osim sa dozvolom,
- ne pita ga u momentu umora,
- cijeni njegovo vrijeme,
- ne kuca na vrata, nego strpljivo čeka dok učitelj ne izađe.

4. Podržavaj učitelja u svemu, osim u neposlušnosti prema Uzvišenom Allahu.
Nema poslušnosti stvorenju, ako je ono neposlušno Stvoritelju.

5. U poštovanje učitelja spada i cijenjenje njegove djece i prijatelja.

6. Ako uvrijediš svog učitelja bičeš lišen beriketa znanja.

7. Uz poštovanje učitelja ide i poštovanje prema knjizi:
- ne uzimaj knjigu a da nisi potpuno čist,
- nije lijepo na knjigu stavljati nešto drugo (niti manje vrijednu knjigu na
više vrijednu),
- u dužno poštovanje prema knjizi spada i to da se ni noga ne pruži prema
njoj.

8. U dužno poštovanje prema knjizi spada i usavršavanje pisanja.
(Između ostalog, ne treba pisati zbijeno i sitno da bi se ostavilo prostora
za komentar, osim u nuždi.)

9. U uvažavanje nauke spada i cijenjenje:
- onog od koga se nešto uči,
- kolege u struci.

10. Laskanje je pokuđeno u islamu, osim u traženju nauke: učenik može
polaskati učitelju ili kolegama sa ciljem da se okoristi njihovim znanjem.

11. Učenik treba sa poštovanjem i respektom da prima znanje i mudrost, pa
makar i više puta čuo isto o nekom pitanju. Onaj čiji respekt nekog naučnog
problema i hiljaditog puta ne bude jednak respektu prvog puta, ne spada u
znanstvenike.

12. Učenik ne treba da sam izabire struku, nego da to prepusti učitelju.

13. Nepotrebno je da učenik za vrijeme nastave sjedi blizu učitelja, nego je
lijepo da između njih, iz poštovanja, bude udaljenost od jednog luka.

14. Učenik se treba čuvati lošeg morala, pogotovo oholosti.
Dobro je da se potraži i neka knjiga u kojoj se govori o lijepom vladanju.

V Ozbiljan rad, napor i interesovanje

1. Onome ko traži znanje nužni su:
- ozbiljnost,
- upornost,
- permanentan rad.

2. Za nauku je potreban trud trojice:
- učenika,
- učitelja,
- učenikovog oca (ako je živ).

3. Potrebno je da učenik bdije i noćima. Ko sebe navikne na bdijenje noću,
obveseli srce danju.
Onaj ko želi znanje mora biti ustrajan u učenju i ponavljanju, na početku i
na kraju noći.

4. Ne treba pretjerivati i opterećivati se. Psiha čovjeka može oslabiti i
dovesti do prekida sa radom.

5. Onaj ko želi znanje treba imati i dosta ambicija u nauci. Čovjek leti na
krilima svojih ambicija.

6. Treba se imati uporan rad i velika odlučnost. Bez toga, samo sa
ambicijama, ima se samo polovičan uspjeh.

7. Ljenost je velika nesreća i bolijest, pa je se pričuvaj.

8. Protiv ljenosti može pomoći:
- suh hljeb,
- grožđice (na gladan stomak, ne pretjerano),
- upotreba miswaqa, odnosno pranje zuba (to pomaže još i pamćenju i
rječitosti),
- izbjegavanje prekomjernog uzimanja hrane.

9. Način da se smanji prekomjerno uzimanje hrane jeste u razmišljanju o:
- koristi uzimanja manje jela,
- dobrom zdravlju,
- skromnosti,
- nesebičnosti,
kao i u uzimanju manje, ali ukusnije i kaloričnije hrane.

Pretrpan stomak odnosi oštroumnost. Pristup jelu sa većim apetitom je
dozvoljen jedino sa dobrom namjerom (da se bude jak pri postu, namazu, težim
poslovima...)

VI Početak učenja, intenzitet i raspored

1. Započinjanje srijedom

2. Gradivo za početnika treba da bude toliko, da ga on može lahko savladati,
uz dvostruko ponavljanje (to se odnosi na obim). Gradivo se može povećavati
svaki dan. Ako se blago i postepeno izlaže, moguće je i duže lekcije
savladati uz dvostruko ponavljanje.

3. Ukoliko se neko gradivo u početku oduži, treba ga ponoviti i više puta
(10), jer će se učenik tako navići na ponavljanje i utvrđivanje pređenog
gradiva.

4. Lekciju treba početi sa onim što je najbliže učenikovom shvatanju i treba
izabrati kratko i jednostavno štivo, lahko shvatljivo, upotrebljivo i daleko
od dosade.

5. Vrlo je korisno da učenik nakon što savlada i ponovi gradivo, to i
pismeno rezimira.

6. Nije dobro da učenik bilježi ono što ne razumije (to umanjuje oštroumnost
i odnosi inteligenciju, a gubi se i na vremenu).

7. Učenik treba nastojati da shvati gradivo koje učitelj izlaže kroz
razmišljanje i pronicljivost. Ovome pomaže i češće ponavljanje uz
razmišljanje.

8. Nije dobro da se učenik ulijeni i da se ne trudi da shvati i razumije,
već treba biti uporan u radu.

9. Treba se stalno obraćati Uzvišenom Allahu molbom i poslušnošću.

10. Onaj ko traži znanje, treba da ulazi u razgovor, pa i u diskusiju, s tim
da nastoji biti pravičan. Ovo će činiti polahko i promišljeno, čuvajući se
da ne pada u srdžbu, ili izazove gnjev ili nered, jer je cilj da se dođe do
istinitog i tačnog (a ne prisila i bacanje sagovornika na koljena). Ovo se
jedino postiže osjećanjem pravednosti, mirno i razumno, a ne prepirkom i
ljutnjom.
Ukoliko sagovornik nema za cilj istinu, onda je sa njim dozvoljena izvjesna
taktičnost i varka. Pazi se diskusije sa čovjekom koji je tvrdoglav i
nezdrave prirode.
Korist diskusije i razmjene mišljenja je veća od koristi običnog
ponavljanja, jer u njima baš ima ponavljanja (sahat diskusije je bolji od
mjeseca ponavljanja, ako se vodi sa diskutantom čistih namjera).

11. Onaj ko traži znanje treba stalno da razmišlja, čak i o nekim sitnicama
u nauci, i da se privikne na to. Detalji se jedino i mogu dokučiti
promišljanjem.

12. Treba promisliti prije nego se nešto kaže. Govor treba pravilno
usmjeriti, tako da pogodi cilj. Onaj ko vodi raspravu, svoje riječi treba da
bazira na dubokom razmišljanju. Znaj, Allah bio milostiv prema tebi, da je
vrhunac pameti govor koji je promišljen i argumentovan. U govoru ne smiješ
zaboraviti pet stvari:
- povod razgovora,
- njegovo vrijeme,
- njegovo mjesto,
- način na koji se vodi,
- njegovu dužinu.

13. Da bi nešto naučio, učenik treba da koristi svako mjesto, vrijeme i
osobu (“Mudrost je izgubljena stvar mu’mina, gdje god je nađe uzme je.”). Ne
ustručavaj se da se u nauci okoristiš od bilo koga, niti škrtari u njoj.
Treba se imati radoznalosti i srce puno razuma.

14. Ako neko ko traži znanje, istovremeno mora i privređivati da bi zaradom
izdržavao porodicu i druge, neka radi i uči, a ne da ljenstvuje i da napusti
dalje obrazovanje.

15. Zahvali Milostivom Allahu kad god nešto uspiješ i shvatiš u nauci.
Zahvala mora biti i jezikom i svojim bićem, i moralno i materijalno. Budi
svjestan(sna) i čvrst(a) u uvjerenju da znanje i uspjeh dolaze samo od
Njega. Zabludjeli traže istinu i uputu od 'aqla.

16. Ko je bogat nek ne škrtari, i nek se Svevišnjem utječe od škrtosti.

17. Na učeniku je da sam sebi nabavlja i kupuje knjige, i da radi na njihovu
umnožavanju, pomažući tako nauku i prosvjetu.

18. Onaj ko traži znanje treba biti visoka ponosa i da ne hlepi za imetkom
drugih. Neki su prvo naučili zanat, pa se onda bavili naukom.

19. Učenik ne treba da škrtari, nego da troši na sebe, a i drugima da
pomaže.

20. Ne smije se zbog straha od nekog ili nečeg griješiti prema Allahu. Prava
molba Allahu Dželle-šanuhu je od onoga, koji se ne griješi prema Njemu ni
zbog koga, pazi na šerijatske propise, ne krši ih i boji se samo Njega.

21. Učenik treba da sam sebi odrijedi tačan obim za ponavljanje gradiva. Ono
što pomaže učeniku da bolje upamti i nauči gradivo je da:
- jučerašnje gradivo ponovi - 5 puta
- prekjučerašnje - 4 puta
- lekciju prije ove - 3 puta
- prije nje - 2 puta
- a prije ove - jednom

22. Ne treba ponavljati u sebi, a niti preglasno. Sredina je u svemu
najbolja. Uz to i učenje i obnavljanje moraju biti intenzivni i poletni.

23. Ne bi smjelo kod učenika doći do kolebanja, jer ono može biti fatalno.

24. Onaj ko želi postati stručan u nekoj oblasti trebao bi bar jedno djelo
znati na pamet i ponavljati ga, što bi mu mnogo olakšalo da pamti ono što
čuje iz te oblasti.

VII At-tawaqqul (aktivan oslonac na Allaha Dželle-dželaluhu)

1. Onaj ko traži znanje treba imati čvrst oslonac na Uzvišenog Allaha i da
se ne opterećuje brigom o opskrbi.

2. Zaposli svoj nefs radom na dobru da on ne bi tebe zaokupio svojim
prohtjevima.

3. Ne pridaj važnosti stvarima ovog svijeta, jer briga i tuga ne koriste
niti sprečavaju nesreću, a štete srcu, umu i tijelu. Smanjuj u granicama
mogućnosti ovosvjetske veze.

4. Budi spreman da na putu sticanja znanja podneseš napor i teškoće. Ko se
strpi uočit će prednosti slasti znanja nad ostalim ovosvjetskim uživanjima.

5. Učenik se ne bi trebao, za vrijeme sticanja znanja, opterećivati nečim
drugim do naukom.

6. Nauka zahtijeva neprekidan rad.

VIII Vrijeme sticanja znanja

1. Vrijeme učenja je “od kolijevke pa do groba”.

2. Najbolja starosna dob je početak mladosti.

3. Najpogodnije vrijeme učenja u toku dana je:
- zora,
- vrijeme između akšama i jacije.

4. Učenik treba da koristi racionalno svoje vrijeme. Kad mu dosadi učenje
jedne znanosti neka pređe na drugu.

5. San dolazi od toplote, te ga radi toga treba otklanjati vodom.

IX Samilost i savjet

1. Učen čovjek treba da bude milostiv i sklon pružanju savjeta, a ne
zavidan. Zavidnost mu šteti, a ne koristi.

2. Da ne bi gubio dragocjeno vrijeme, nije lijepo da se učenik prepire i
sukobljava sa bilo kim. Nastoj se pozabaviti svojim poslovima, a ne
satiranjem protivnika.

3. Pazi se neprijateljstva prema drugom, jer će te ono osramotiti, i odnijet
ti dragocjeno vrijeme.

4. Budi spreman na podnošenje, naročito onoga što dolazi od neuračunljivih
osoba (Podnesi jednu neugodnost od glupaka, da bi izbjegao drugih deset).

X Iskorištavanje mogućnosti

1. Onaj ko traži znanje treba da koristi svaki tren za sticanje nauke. Jedan
od načina je da uvijek uz sebe ima pribor za pisanje i da ono što čuje
korisno pribilježi.

2. Svaki dan nauči nešto napamet iz nauke i mudrosti, jer će vremenom to
malo postati mnogo.

3. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i sate uzalud, a naročito ne učenik. Treba
koristiti i noći i slobodno vrijeme.

4. Učenik treba da koristi prisustvo starijih osoba. (“Beriket je sa vašim
starijim.”)

5. Ako nešto počneš, ustraj u tome.

6. Neizbježno je da će onaj ko traži znanje, na tom putu doživljavati
teškoće i poniženja.

7. Učenik treba uvijek imati uza se i svoju potrebnu literaturu, da bi je u
svakom momentu mogao koristiti.

XI Pobožnost

1. Što učenik bude pobožniji, to će mu znanje biti korisnije, učenje lakše,
a koristi raznovrsnije.

2. Dobro je da učenik izbjegava uzimanje hrane u čaršiji.

3. Izbjegavaj ogovaranje i sijela na kojima se mnogo priča, jer onaj ko puno
govori potkrada ti život i troši ti vrijeme. Izbjegavaj besposličare,
pokvarenjake i grješnike.

4. Nastoj da budeš u društvu dobrih ljudi, jer druženje sa njima pomaže
stabilnosti, a ne prevrtljivosti karaktera.

5. Za vrijeme učenja okreni se prema kibli.

6. Prihvati što više sunneta Muhammeda, sall-Allahu 'alejhi we sellem.

7. Koristi se hajr dovom dobrih ljudi i čuvaj se kletve mazluma.

8. Učenik ne treba da se oglušuje o lijep odgoj i sunnet.

9. Namaz obavljaj skrušeno, a i nafilu klanjaj.

XII Dobro pamćenje i zaborav

1. Faktori koji pospješuju dobro pamćenje su:
- uporan rad,
- ustrajnost,
- umjerena ishrana,
- noćne nafile,
- učenje Qur'ana sa razumijevanjem.

2. Kaže se da ništa tako ne razvija pamćenje kao učenje Qur'ana gledajući.

3. Lijepo je da učenik pri uzmanju knjige prouči sljedeće:
U ime Allaha. Neka je sva slava i hvala Allahu. Allah je najveći. Nema moći
i snage osim u Allaha, Velikog, Moćnog, Silnog.

4. Kada učenik nešto napiše, lijepo je da kaže:
Vjerujem u Allaha, Jednog, Jedinog, Istinitog. On je bez druga, odbacujem
sva druga božanstva osim Njega.

5. Potrebno je često donositi salavate na Resulullaha, sall-Allahu 'alejhi
we sellem.

6. Napuštanje grijeha.

7. Dobrom pamćenju pomaže i sljedeće:
- upotreba miswaqa, tj. pranje zuba,
- pijenje meda,
- tamjan sa šećerom,
- uzimanje 21 grožđice na tašte.

8. Sve što umanjuje balgam i tekućine, uvećava pamćenje, a sve što ih
povećava uzrokuje zaboravljanje.

9. U uzročnike brzog zaboravljanja spadaju:
- neposlušnost Uzvišenom Bogu,
- mnogi grijesi,
- tuga i seta,
- prezaposlenost,
- mnoge veze sa svijetom.

Ovosvjetske brige pomračuju srce, a onosvjetske unose nur u njega, što se
najbolje osjeti u namazu. Skrušeno obavljanje namaza i rad na sticanju
znanja odbijaju brigu i tugu.

XIII Šta pospješuje rizq, a šta ga umanjuje?

1. “Sudbinu odbija samo dova, a opskrba biva čovjeku uskraćena radi grijeha
koje počini.”

2. Uzroci siromaštva naročito mogu biti:
- laganje,
- spavanje u zoru,
- pretjerano spavanje (ono je uzrok svakom siromaštvu, pa i siromaštvu
znanja).

3. Ono što donosi siromaštvo moglo bi biti i:
- škrtost,
- rasipništvo,
- ljenost,
- gaflet i sporost pri izvršavanju poslova,

ovome se može još dodati i:

- napuštanje dove za dobro roditelja,
- dozivanje roditelja samo njihovim imenom,
- spavanje i mokrenje bez odjeće (go),
- uzimanje hrane džunub,
- nečist,
- nipodištavanje hrane koja padne sa stola,
- hod ispred starijih
- izigravanje sa namazom,
- ubrzavanje izlaska iz džamije poslije sabah-namaza,
- rani odalazak u čaršiju i spor povratak,
- proklinjanje djeteta,
- ostavljanje neopranog posuđa, itd.

4. Moli za opskrbu sadakom.

5. Lijepo pisanje je jedan od ključeva rizqa.

6. Veselo lice i lijepa riječ pospješuju nafaku.

7. “Metenje ispred svoje kuće i pranje posuđa pomaže bogaćenju.”

8. Skrušeno obavljanje namaza, s poštovanjem, pravilno, uz nastojanje da se
svi wadžibi i sunneti namaza dosljedno izvrše, je jedan od uzroka bolje
opskrbe.

9. Za opskrbu pomaže i:
- duha-namaz
- učenje sura al-Waqi'a (naročito noću), al-Mulk, Muzemmil, al-Layl,
aš-Šarh,
- dolazak u džamiju prije ezana,
- ustrajnost u čistoći,
- klanjanje vitra i sabahskog sunneta kući

10. Poslije vitr-namaza ne treba pričati o ovosvjetskim stvarima, sjedeti
sa ženama, osim iz nužde. I inače nije lijepo govoriti o stvarima koje su
beskorisne.

11. Zikr:
- od rađanja zore do vremena namaza izgovoriti sto puta:
“SubhanAllahe-l-azim. SubhanAllah we bihamdihi we stagfirullah we etubu
ilejh.”
- ujutru i uveče izgovoriti sto puta: “La ilahe
illAllahe-l-mulku-l-haqqu-l-mubin.”
- poslije sabah i akšam-namaza 33 puta izgovoriti: “El-hamdulillah.
SubhanAllah we la ilahe illAllahu wallahu ekber.”
- poslije sabah-namaza 70 puta izgovoriti: “Estagfirullahe te'ala.”
- više se puta uz salawate može proučiti sljedeće: “La hawle we la quwwete
illa billahi-l-alijju-l-azim.”
- petkom je lijepo učiti: “Allahumme …”

12. Abdestu i namazu učenik će pristupiti sa dužnim poštovanjem.

13. Pri odlasku na hadždž, učenik će nastojati da obavi i 'umru.

14. Potrebno je paziti na svoje zdravlje. To će se uspješno činiti ako se
upozna nešto iz medicine. Za to će dobro doći djelo Vjerovjesnikova medicina
od Ebu-l-Abasa al-Mustagfirija.

Prenosi se da je Allahov Poslanik Muhammed s.a.w.s. rekao: "Allah je dao da ljudi čine javno grijeh, da nebi činili još gori grijeh od toga." Ashabi upitaše: "A koji je to grijeh Allahov Poslaniče?". "Da nebi postali samodopadljivi!" - odgovori Miljenik ummeta.

Selam alejkum, bismillah.

Izvor grijeha često je hrana, a koliko smo mi neodgovorni prema tome podsjeća nas Kur'an:

Sura Al 'Anam:

118. Zato jedite ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.

119. A zašto da ne jedete ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu  prelaze svaku mjeru.

Mi danas, stalno kao da smo u nevolji, ne provjeravamo, govorimo sebi da je zaklano i da je to bitno, ma ne, nije, Allah kaže da je bismilla bitna. Naš jedini uzor rijetko je jeo meso, a mi danas svaki dan jedemo haman meso i to kakvo! Uistinu mi pretjeravamo, a i ne vidimo.


Obavještava nas po jednoj predaji Resulullah s.a.w.s.: "Biti će ljudi na sudnjem danu, koji će doći sa dobrim djelima koliko je veliko jedno bijelo brdo, ali Allah će sravniti to brdo i ništavnim ta djela učiniti, jer su činili grijeh onda kada ih samo Allah vidi."

2: 77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što oni kriju i ono što pokazuju?

Navesti ću samo primjere: Uzimanje stvari sa posla, krađa novca, pronalaženje tuđih stvari i prisvajanje sebi, druženja sa neznalicama, skrivena djela na internetu, masturbacija, gledanje u avret tajno u osami, odgađanje namaza do pred sljedeći vakat, jedno lice u kući - drugo pred narodom itd.

Često ljudi odlaze i traže savjet, a nisu ni sebe pitali, a kamo li Allaha. Oh ljudi, rješenje je u nama, ne u dalekoj zemlji i drugim ljudima. Savjet najbolji je zavjet. A nismo Židovi da kršimo zavjete koje dadnemo Allahu pa tako onaj koji se ne može riješiti nekih od velikih grijeha kao što je alkohol, neka Allahu zavjetuje da neće više pa neka onda stisne ako smije, jer znamo da Allah onima koji zavjet prema njemu prekrše zapečati srca. Imaš brate ili sestro grijeh u osami, kada si samo sa Allahom pa vrijedi onda sjesti i razmisliti o tom zavjetu Allahu. Neke stvari su jako za kobne ljude, a male u njihovim očima, a Allah zna njihovu pravu vrijednost. Kao što je recimo sve vezano za strasti kao što su gledanje u avret ili masturbacija. I sada uzmimo mesa iz početka posta, stavimo ga takvog smrdljivog sebi u stomak, pogledajmo okom zabranjeno i eto ti strasti i gafleta.

Upoznao sam mnogo jakih dunjalučkih i duhovnih ličnosti i svaki od njih je zavjetom rješavao esencijalne probleme. I zaista i sam sam tako postupao i kada dođe onda prilika za takav grijeh, pravi strah te obuzme i kaniš se toga, a da nema zavjeta zasigurno bi grijeh počinio. Oldaskom na umru ili hadždž je preporučeno svaki tavaf jedan zavjet Allahu dati, tj. minimalno 7 u obavljanju i boravku za obred dati. To je metoda koja čisti i odgaja.

O vi koji niste morali kopati, niti orati, a kamo li bosi po snjegu hodati, budite Allahu zahvalni što ste u toplom se kao djeca igrali i što danas zdravlje je elhamdulillah, jer niste ko maloljetni za komad hljeba kukuruz kositi morali. Ne budimo lijenčine i ne spavajmo plaho, jer vremena ima samo onaj kome Allah blagodat vremena dadne, a oni koji se trude imaju vremena. Pred nama je vrijeme i riječ ikre pa ko izležava se na predznanju i kuka pa iz toga se javi želja za radom na Allahovom putu, pogrešnu metodu koristi. Allah časti koga on hoće, a dobro djelo je van kuće, kod komšije, na trgu i sl., a ko lije Musaov znoj, taj zna šta rahmet je.

Svaki dan jedan evlija u gaflet pane, a kamo li mi koji smo dokaz neizmjernog Allahovog rahmeta. Upoznao sam čovjeka koji je tri godine na sedždi bio pa sada sa mukom se odaziva džumi, upoznao sam čovjeka koji 27 godina je šejha tražio pa Allah ga počastio prvom mertebom u šuri evlija. Trud se vidi, a ljudi nisu mjerilo truda, niti ono što se vidi. Mizan je kod Allaha i on perfektno mjeri. Uistinu čovjek upozna i zavoli čovjeka kada sa njim putuje i radi, jer Allah iz milosti nas jedno drugima iskušenjima učini.

Šejh Sadi Širazi pa Ilhamija pa evo danas i Džemo Latić nakon padova raznih veli: Nemoj u vlast, ako te ne zovu. Ne idi sam u propast.

Zaboravimo u dovi sebe pa će Allah dati ono čega se u dovi i nebi sjetili.

Hu! Mahsuz selam

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu ve hasenatuhu oh lijepe duše,

neka je vječna hvala Gospodaru svih svjetova i neka je mir i spas nad Miljenikom Muhammedom s.a.w.s. i njegovom porodicom, čestitim ashabima i svim iskrenim Allahovim robovima .

Mi živimo u svome znanju sve dok ne postanemo srcem dio Njegovog znanja, onda cijelo znanje postaje ništa, a jedina spoznaja ostaje da smo poučeni i da smo samo dio rahmeta.

Duša od stvaranja svoga žudi nazad na mjesto koje joj je dato da na tren pogleda. U jednoj predaji se bilježi da je Allah stvorio duše i dao im da pogledaju u džennet pa su se sve divile, a onda im je dao da vide džehennem pa su skoro sve hitro se okrenule da ne gledaju, a neke su ostale gledajući.

Mnogo ima tumačenja ovog događaja, ali večina ga vezuju za kader, tumačeći da će one koje su ostale da gledaju, jedine sigurno u džehennem, a ostale su u suštini dobro, ako ga čovjek postupkom ne ocrni.

Duša stvorena čista, okrenula je se da ne gleda od straha u mjesto propasti, to je duša koja ima iman i takvaluk, samo postupak na dunjaluku ga može oduzeti. Od tih duša, imaju duše koje Allah posebno čuva, koje posebno čisti i koje posebno tereti raznim emanetima.

Takve duše će prolaziti kroz razne nedaće, a da bi do njih došle težak je put.

Navesti ćemo primjer i neka svako za sebe razmisli:

U jednoj grupi muslimana, tj. u džematu se uvijek javljaju iskušenja, koja su Allahova blagodat. Reakcije džematlija su jedna vrsta otkrivanja. A Allah od nas traži da pokrijemo tuđe mane i svoje osobine koje je Allah iz svog rahmeta nama stavio u emanet. Kada se dakle desi neko iskušenje za džemat, kao recimo da neki učen džematlija nešto kaže, čega se ni sam ne drži. Tada imamo mnogo različitih reakcija.

Neki će ustati i odmah riječima reći kako im je to odvratno, drugi će pak u mislima osuditi taj čin, treći će razmišljati kako da tom insanu ukažu na grešku, a četvrti će bez imalo nerazumjevanja odmah Allahu uputiti dovu da mu pomogne i podari ono što je najbolje za njega.

Prvi, pravi fitnu, jer brzina je od šejtana i dijalog započet tako, Allah najbolje zna, u nikakav direktni hajr ne vodi.

Drugi je učinio grijeh i to veliki. Takva misao je samouzdizanje sebe, jer šutnjom pokriva svoj nefs. Resulullah pojašanjava:"Allah je dao da ljudi čine javno grijeh da nebi činili još veči grijeh!". Ashabi začuđeno upitaše:"A koji je to grijeh oh Resulullah?". "Da nebi postali samodopadljivi!"-odgovori Miljenik s.a.w.s.

Treći ima hajirli nijjet i po njemu će biti nagrađen, samo je velika opasnost da odmah ne uradi nešto negativno što će to dobro djelo poništiti. Jer kada bude savjetovao, mora se pridržavati uvjeta savjetovanja, a ako pogrešno ocjeni, može se desiti da onaj što je pogriješio i kome se udjeljuje savjet, reaguje preko nefsa i sruči riječi koje insan sa dobrim nijjetom nije očekivao i ne može podnjeti. Pa tako, da nas Allah sačuva od toga, javi se gorčina u njegovom srcu i kod njega proradi nefs i nastane svađa. Rijetki su koji će osaburiti na nefsanske izlive tuđe.

Četvrti je onaj o kome pričamo, muhsin u tevhidu, već jako čistog srca i duše koju Allah čuva. Njegov postupak upućivanja dove, odmah nakon počinjenog grijeha tuđeg je dokaz za mnogo šta. Prvo, da je u stalnom zikru i unutrašnjem dijalogu sa Gospodarom. Drugo, da drugom želi više nego sebi. Treće, vidi sve kao dobro, iako u očima nižih deredža im se čini da je zlo. Takav svojim postupkom upućuje dovu koja je primljena, jer prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Dova bratu iza leđa je primljena." Takav svojom dovom neće izazvati bijes drugih, niti će se dovoditi u situaciju da stavi sam sebe svojim riječima u iskušenje.

Ima i mnogo međustanja, a razlikuju se po tome kako utiče govor griješnika na njih. Jer po riječima Resulullaha, ako prepoznaš osobinu lošu tuđu, onda je zasigurno i ti imaš. To su oni koji slušaju da bi čuli to, a oni koji slušaju znajući da je sve hajr što se dešava, ne slušaju tako. Za ove što slušaju da bi čuli su velika pouka riječi Alije r.a. koji kaže: "Čovjek je Allahova tajna, ne pokušaj da je spoznaš!". U drugoj predaji veli Alija r.a.:"Upoznaj, zamrziti ćeš!". Prva izreka je napomena onima koji stalno rove po drugima, a sebe izostave. A druga govori o ljubavi bratskoj, koja pređe  granicu, pa Allah, a On najbolje zna, iz ljubomore na tu ljubav, podari ti iskušenje u toj ljubavi pa na tren i zamrziš tog čovjeka na osnovu težine iskušenja.

Oni koji su u tevhidu dnevno mnogo više puta spomenu Allaha, nego sebe, jer obrnuto je širk. Oni koji su u tevhidu stalno misle o Allahu, ne misleći nikada o sebi. To stanje šejh Sadi Širazi, koji je spominjao Gospodara svakog daha, opisuje ovako:

Lažno tvrdi da je ašik, onaj koji misli na sebe. Jer kada djevojku zavoliš, ne misleći o sebi, čak radeći sebi na štetu, po svaku cijenu, želiš zadobiti njenu ljubav. Tako, ako neko tvrdi da voli Allaha, a zabavljen sobom, on lažno tvrdi da je ašik.

Oni koji su na pragu tevhida ili u tevhidu, ostavljaju sve stvari koje odvode od Gospodara pa makar to bio posao, škola i nasljedstvo. Jer je po predajama haram sve što odvlači od misli od Gospodara tj. vodi u gaflet. Tako je jedan ashab ostavio trgovinu, jer ga je odvlačila od trgovine. Sulejman a.s. je uništio sve svoje konje, jer su ga odvlačili od Allaha.

Doći u stanje tevhida, gdje je zasigurno prisutan neprestani kalbi zikr (zikr srca) je tako kratak put, a u očima onih koji ne poznaju putovanja, čak nedostižan, oslovljavajući ga bajkom.

Uz Allahovu uputu, prenjeti ću nekoliko uputa kojima me je Allah podučio, samo znaj da djela bez iskrenosti nisu djela.

1. Kani se ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.
2. Kani se rasprava
3. Šuti dok drugi govore i progovori samo kada te neko nešto pita
4. Klanjaj noćni namaz pa makar dva rekata prije spavanja i budi ustrajan u tome
5. Prvo pitaj Gospodara pa onda ljude
6. Istinski posti i krij svoj post
7. Ne pričaj o svojoj prošlosti pa makar kao pouku
8. Čitaj Kur'an i ostavi ostale knjige, dok ti Allah ne dadne da razumiješ makar jedan ajet
9. Malo jedi i spavaj, a prije spavanja zaštiti se onako kako je Resulullah nas podučio
10. Čuvaj pogled i spominji Gospodara poslije sabaha često
11. U dovi traži samo: "Gospodaru, podari mi ono što je dobro za mene!"

Uz Allahov rahmet, znak da je duša pripremljena za ove korake, jeste suza u namazu tj. srce koje je raspuklo i sada više nije cijelo u kamenu. A to je tek početak, a Allah objašnjava:

2: 74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.

To bi u praksi izgledalo ovako:
U kući svojoj i van nje, ne ogovaraj i ne prenosi tuđe riječi. Na ovo prenošenje malo pažnje se pridaje, ali to je veliki grijeh, kao i ogovaranje. Dakle veliki grijeh kao i blud i alkohol itd. Kada izađeš iz kuće i kada više ne ogovaraš i ne prenosiš, nemoj više ni raspravljati sa onima koji ne razumiju, jer je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Ne rasravljaj sa onima koji ne razumiju!". Npr. Mnogi padaju u zamku pa sa braćom vehabijama ulaze u tesavufske rasprave. Kanimo se toga i umjesto "dobrog savjeta", uputimo dovu iza leđa, da Allah omekša srca njihova i naša. Kada to postigneš onda pokušaj da šutiš, a pogotovo onda kada ti misliš da je bitno da nešto kažeš. Tako ustraj dok te neko ne bude nešto pitao i to samo odgovori na to i ne pričaj plaho. Allahu su najdraža djela koja se stalno rade pa makar u našim očima bila sitna. O tome govori i Kur'anski ajet. Dakle, svako prema svom stanju, ali dva rekata prije spavanja su minimalno. Naravno ne izostavljajući farzove, sunnete i vitre. Ko još želi, neka redovno klanja duha namaz, a ko hoće cijelu vrijednost duha namaza, onda neka od sabaha do duha namaza (45min.) zikri ili čita Kur'an.

Pod 5 smo naveli bitnu stvar. Mi ljudi stalno prvo pitamo ljude pa kada nemamo više koga pitati, onda pitamo Gospodara. I to nije toliko loše, ali oni svjesni bi trebali prvo Gospodara pitati. Istihara bi također trebala biti vjerni pratioc iskrenih putnika. Na putu je post, kao Allahu najdraži ibadet, ono što je Allah od Muse tražio. Dok postiš, a to djelo ide Allahu, gledaj da ako progovoriš, govoriš o Allahovoj ljubavi, jer blago se onome ko zavolio Allaha radi tebe.

Govor o prošlosti, pogotovo ako je ispunjena džahilijetom (neznanjem) je kamen na putu ka Allahu. Radi pouke pričati je samo šejtanova zamka. Ne koristi JA pa makar u priči. Reci neki čovjek itd., jer velika je mogučnost da se počneš hvaliti svojim džahilijetom, a to je jedan od največih grijeha kod Allaha, jer On pokrije, a ti razotkriješ, a uz to još u imanu. Kanimo se toga.

Velika šejtanova spletka je da ti u kuću unese mnogo knjiga i da sve čitaš, ali ne Kur'an. Zadnji stepen u kojeg možeš dotjerati šejtana jeste da od dva dobra te tjera da uradiš manje dobro. Iako su te knjige dakle islamske i ima znanja u njemu, on te nagovori da čitaš njih, a ne Kur'an. Nedajmo da sebe veličamo iznad Allah i druge knjige nad Kur'anom. Jer sve knjige su nastale iz jedne Knjige. Znak da čitaš nešto drugo će doći od Allaha, večinom bude u vidu, da Allah dadne da ajete koje si mnogo čitao tek tada usitinu spoznaš i počneš da radiš po njima. Takve ajete Allah daje da odmah zapamtiš i da ti se vrte u mislima dok živiš.

Pod 9 smo naveli da se malo jede i ako se jede, da se jede ono što je sigurno halal. Danas olahko baratamo sa pojmom halal pa sami sebi olakšicu tražimo. Ne budimo gafili i provjerimo šta jedemo. Malo jesti je relativan pojam. Kada mislimo da znamo sredinu, sjetimo se da je Poslanik često sa tri hurme dnevno živio. Ne što nije imao, nego što nije htio. Omer r.a. kada je postao halifa donjeli su mu Azerbejdžansku halvu da jede. On je pitao:"Može li svako u halifatu da jede ovo?" Rekli su mu da ne može, da je to specijalitet pa je on to odgurnuo od sebe i tražio nešto što svako ima. A ima li svako u Bosni janjetine, vlašičkog sira itd.? Što se tiče spavanja, tu Allah polahko otkriva robu smisao. Allah će dati da svako shvati da 4-5 sati sna su sasvim dovoljna, ne matematički, nego duhovno. Nema matematike i medicine plaho u tevhidu, nego se stvari dešavaju po principu "eto tako". A "eto tako" je dio Kur'anskih ajeta koji govore o tevhidu. Zaštita koju smo spomenuli je da se prije spavanja po sunnetu sjedne na krevet, sa svjesti o Allahu potare po posteljini kao da brišeš prašinu sa nje, jer tako džinima daješ do znanja da je vrijeme da ustanu. Onda sjedeći na krevetu proučiš euzu i bismillu pa puhneš u ruke kao kada doviš i u ruke pročiš ihlas, felek i nas i onda potareš od glave do pete cijelo tijelo. Postupi tako tri puta, to je sunnet. A kada se budiš neka prvo što kažeš bude "Elhamdulillahi Rabbil alemin, ve salatu ve selamu ala sejjidina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi edžmein."

O čuvanju pogleda je u ranijim postovima bila riječ, a zikr nakon sabaha pa do duha namaza je zikr koji je sebeb da Allah te čuva od zla. Ko želi vird, neka uči između sunneta i farza sabahskog po 100 puta "la ilahe ilallah vahdeHu la šerike leh, ...", a poslije sabaha uči suru ihlas najmanje 99 puta i izgovori Allah, Allah, Allah na svaki tespih po jednom.

Dova je vjernikovo najjače oružje i treba da ga koristi, ali se sa oružjem čovjek može i ubiti pa pazimo kako koristimo dovu. Da nas Allah sačuva od dove u kojoj sebe ili druge više teretimo nego što možemo podnjeti. Amin. Edebi dove su mnogi, jedan od najbitnijih je da sebe ne spominješ, ako želiš ići u tevhid. A kada nešto tražiš uvijek dodaj "ako je to dobro za njega/nju", jer ti ne znaš je li tražiš zlo. Time priznaješ svoje neznanje i tako se približavaš Allahu, jer neznanjem, nemoći i siromaštvom se po hadisu čovjek Allahu približava. Vremena kad se dova prima je mnogo, a dova između dva salavata se stalno prima. Ali samo jedna dova, dakle: salavat, ja Rabbi podari Bosni selam, ako je to dobro za nju, salavat. Dakle jedna jedina dova pa svakom neka njegova duša odabere šta bi dovila.

Kao što vidimo, jako puno riječi, ali opet se ne može opisati taj put, jer svako ima svoj put, a ima i onih kada bi im dao upustva tačna, oni nebi znali tj. nebi mogli doći do tevhida. Zato ako vidiš da ne možeš, ne žalosti se, jer to nije uslov za džennet, nego uslov za više i ljepše džennete. A i ne žalosti se ako osjećaš da ti duša može do tevhida i želi, jer dati će Allah tren kada će ti biti udahnut taj mir i spas inšaAllah.

Molim Allaha da nam oprosti ono čega smo svjesni i nesvjesni, ako je to dobro za nas. Ja Rabbi ja te molim da budemo od onih koji će radi tvoga rahmeta čistog srca i duše uči u džennet, ako je to dobro za nas. Ja Hajju ja Kajjum, podari nam stalnu svjest o Tebi i učini nam ljubav prema tebi največom ljubavi i brigu o ahiretu jedinom brigom, ako je to dobro za nas. Ja Selamu podari duši koja žudi za tobom izvor vječne vode, ako je to dobro za nju. Ja Fetahu podari nam ključeve dženneta tvojih isklesanih zikrom radi Tebe, ako je to dobro za nas. Ja Khabiru podari nam čast zagrljaja i govora bića zbog kojeg si ti sve stvorio, a na ovom svijetu nas spoji sa iskrenim svojim robovima koji te veličaju svakog daha, ako je to dobro za nas. Amin ja Alim, ja Alijj, ja Hakim. El Fatiha!

Alejkumu selam i znajte da nije isti koji nosi teret poznavanja puta do Allaha i onaj koji živi u neznanju!

Selam alejkum,
bismillah ...

Zapitajte se kako bi pustupili kada bi vam Allah poslao znak da će nastupiti sudnji dan za 3 godine!? Koliko je zaista dovoljno za ulazak u džennet? Šta je uopšte potrebno?

Sretni ste? Živite u rahatluku?

002:214. Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

Kada je Selam el Farisi umirao, to je bilo u kućici koju je sagradio pred samu smrt, bila je široka toliko kada ispruži da jedva stane, a kada ustane da udari glavom od plafon. I tako na postelji leži i plače, a okružen učenicima svojim. Pitaju ga:"Oh naš učitelju, zašto plačeš? Ti si jedini koji nema razloga da plače!". Odgovori njima Selman el Farisi:"Tako mi Allaha, strah od mog imetka. Jer rekao nam je Poslanik s.a.w.s. kada čovjek bude selio na ahiret nebi trebao da ima više od konjske opreme. A vidite mene, ja kuću izgradio."

Razmislimo da li je suza u ime Allaha vrijednija od kapi znoja koja kane radi Allaha?

Halalite me ovih dana, ali Allah mi daje posebna stanja pa nisam u prilici da pišem. Nastaviti ćemo iA. na ovu temu.

Znaj, Allah te podržao, da je keramet od Istinitog preko Njegovog imena El-Berru (Dobročinitelj), pa se zato i ne dešava osim dobročiniteljima izme?u Njegovih robova, kao adekvatna nagrada. Takav odnos iziskuje keramete, makar onaj ko pokaže keramet isti i ne tražio.

Kerameti se dijele u dvije oblasti: prva je oblast u fizičkom svijetu, tj. materijalnom, drugim riječima u čulnom svijetu, a druga oblast je kerameti u svijetu značenja.
Što se tiče običnog svijeta, oni ne poznaju drugi oblik kerameta izuzev kerameta iz fizičkog, odnosno čulnog svijeta, kao što su: čitanje misli, obavještavanje o skrivenim doga?ajima iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pribavljanje tajnih koristi koje su skrivene u svijetu, hodanje po vodi, letenje po zraku, skupljanje zemlje pod nogama (prevaljivanje velikih razdaljina u kratkom vremenu), zastiranje (skrivanje) od pogleda drugih, ispunjavanje zahtjeva u datom trenutku, itd. Obični svijet ne poznaje drugi oblik kerameta izuzev navedenih.

Što se tiče kerameta u svijetu značenja, takozvani manevi kerameti, njih poznaju samo odličnici medu Allahovim robovima, za razliku od običnog svijeta koji to uopšte ne zna. Medu takve keramete spada da čovjek čuva odgoj, vaspitanost i kulturu prema šeriatu; da se strogo drži plemenite etike, morala i lijepe naravi i ćudi, a da se kloni loše naravi, nemorala i loše etike; da bdije na izvršavanju, uopšte, svih dužnosti u njihovo vrijeme; da hita u izvršavanju dobrih djela; da iz svojih prsa otkloni mržnju i zlobu prema svijetu; da odbaci zavidnost i loše mišljenje; da čisti srce od svakog poku?enog svojstva a da ga okiti bdijenjem u svakom dahu; da čuva Božije pravo po pitanju sebe i drugih stvari izvan sebe; da prati i istražuje manifestacije djelovanja njegovog Gospodara u svom srcu; da bdije nad svojim dahovima pri udisanju i izdisanju te da iste dočekuje sa uljudnošću i vaspitanošću, drugim riječima da bude odgojen pri tome, a kada ih ispušta da dahovi budu okićeni ili popraćeni osjećajem prisutnosti Uzvišenom...

U našem učenju sve ovo su kerameti velija iz oblasti kerameta iz svijeta značenja, u koje ne ulazi podvala ni lažni usponi (lažne deredže). Štaviše, takvi kerameti su dokaz ispunjavanja zavjeta, ispravnosti namjera i zadovoljstva sa sudbinom u nepostizanju nečega što se traži ili priželjkuje ili ako se sudbinom desi nešto što mu nije drago. U ovakvim kerametima pridružuju ti sejedino bliski meleci i odabrani dobročinitelji zvani Božiji ljudi.

Sto se tiče kerameta koje smo gore spomenuli a koje razumije običan svijet, a to su kerameti iz materijalnog svijeta, u sve takve keramete je moguće da se infiltrira skrivena podvala. Ukoliko ih uopšte uzmemo za keramete, onda oni nužno moraju biti rezultat slije?enja Pravoga puta ili da rezultiraju slije?enjem Pravoga puta. To je neophodno. Ako nije tako, onda to uopšte nije keramet. Kada keramet bude rezultat slije?enja Pravoga puta tada je moguće da ga je Allah dao kao nagradu za tvoje dobro djelo, a kada ti do?eš pred Gospodara, može se desiti da od tebe zatraži polaganje računa za taj keramet.

Sto se tiče kerameta iz svijeta značenja, ništa od toga se ne vezuje za njih, jer su takvi kerameti popraćeni znanjem, a moč znanja i njegova ljepota daće ti garanciju da se u takvim kerametima neće potkrasti podvala, jer granice (propisi) šeriata nisu postavljene kao užad za Božije zamke ili podvale, već kao jasan put za postizanje sreće. Znanje će te čuvati od umišljenosti i samoljublja zbog činjenja dobrog djela. Jedna od ljepota znanja je ta da te uposli nekim poslom a zatim pomoću istog tog znanja saznaš koje, uistinu, učinio dobro djelo, a to znači daje Uzvišeni Allah to djelo učinio preko tebe, tj. da si ti samo mjesto manifestacije Božijeg djelovanja. Drugim riječima, saznaćeš da je tvoja poslušnost i čuvanje propisa šeriata, ustvari, rezultat Božije pomoći i upute, koje se manifestiraju pri tebi.

Kada se nekom od takvih ljudi desi neki keramet koji poznaje obični svijet, on zapomaže Allahu, dž.š., iz straha od istog i traži od Allaha da ga pokrije prirodnim zakonima (ili uobičajenom harmonijom), tako da se ne odlikuje nad običnim svijetom s nečim šime bi se ukazivalo na njega, izuzev znanja, jer je znanje to koje se traži i njim se postiže korist pa makar se i ne radilo po njemu jer, nisu jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju, tako da su učenjaci bezbjedni, odnosno sigurni od obmane (pomoću znanja se razobličava staje obmana, a šta nije).

Uzvišeni Allah od Svojih robova daje keramete onima koji dolaze Njemu, napuštajući sebe i vanjski svijet, a to je zato jer ne vide lice Uzvišenog u sebi i u vanjskom svijetu. Najuzvišeniji keramet koji im daje jeste samo znanje, jer je ovaj svijet zavičaj ili domovina tog kerameta. Što se tiče natprirodnih pojava, ovaj svijet im nije zavičaj i to se ne može prihvatiti za keramet, izuzev ako od Allaha do?e obavještenje daje to keramet. O tome se ne može ni donijeti sud daje to keramet samo zato stoje to natprirodna pojava, a pošto se natprirodna pojava ne može prihvatiti za keramet bez Božijeg obavještenja, samo to obavještenje je već znanje.

Božiji keramet je, uistinu, samo znanje, odnosno ogleda se u znanju koje im Allah s tim u vezi daruje. Ebu Jezid el-Bistami, k.s., je upitan o skupljanju zemlje pod nogama (tj. o mogućnosti da se u kratkom vremenskom periodu predu ogromne razdaljine), na što je on odgovorio: "Nije to nešto, jer Iblis u jednom trenutku pre?e s istoka na zapad, a i pored toga to mu kod Boga ništa ne vrijedi." Upitan je i za letenje po zraku, paje odgovorio: "Ptica leti po zraku, a čovjek koji vjeruje kod Allaha je odličniji od ptice. Kako se može računati u keramet ono u čemu se pridružuju i ptice?" On je navedenim obrazložio sve ono na što smo mi ukazali.

Zatim je rekao: "Bože moj, ovi su te tražili zbog onog što spominju pa si dao da time budu preokupirani i učinio si da budu od toga. Bože moj, ako me udostojiš nečim, udostoji me nečim Tvojim", tj. nekom od Tvojih tajni. On, dakle, nije tražio ništa drugo osim znanje, jer je znanje najuzvišeniji dar i najveći keramet. Ako se protiv tebe iznose argumenti da ne posjeduješ keramete, znanje će učiniti da ti to prihvatiš i da ne polemišeš, jer ti znaš šta tebi pripada, šta se od tebe potražuje (šta si dužan), a šta pripada Njemu. Vjerovjesniku, s.a.v.s., Uzvišeni Allah ni za jednu stvar nije naredio da traži povećanje, osim za znanje, jer je sve dobro u njemu i ono je najveći keramet. Nerad uz posjedovanje znanja bolji je od rada sa neznanjem.

Mnoge su mogućnosti stjecanja znanja. Pod znanjem podrazumijevam jedino znanje o Allahu, o onom svijetu, o obavezama na ovom svijetu, o svrsi stvaranja ovoga svijeta i zašto je postavljen (dat), kako bi čovjek u životu srčanim vidom gledao, ma gdje bio, ne propuštajući takvim vidom ništa o sebi i o svojim postupcima.

Znanje je Božije sveobuhvatno svojstvo i ono je najvrednije od onoga što Allah daruje, kao što Uzvišeni kaže: ...kojem smo milost od Nas darovali i izravno od Nas ga znanju poučili, (El-Kehf, 65.) pa na osnovu toga znaj daje znanje iz majdana milosti.

Poučio sam te tome šta je keramet i da se on ogleda u Božijem saopštavanju i obavještavanju o tome da to što ti je On darovao kao keramet od Sebe ne umanjuje tvoju nagradu na onom svijetu te da to nije plata ili nagrada za neko od tvojih djela, već ti to daje jedino zbog tvog dolaska do Njega. A tvoje dolaženje Njemu i nije ništa drugo do tvoje neznanje o Njemu, pošto Ga nisi vidio i pri prvom koraku na tom putu, kao što se desilo i Ebu Jezid el-Bistamiju, k.s., kada je u početku svog duhovnog puta napustio svoje rodno mjesto Bistam i krenuo da traži Uzvišenog, pa gaje sreo neki sufija i upitao: "Šta tražiš, o Ebu Jezide?" "Allaha", odgovorio je on, a on mu je na to rekao: "Onoga koga ti tražiš ostavio si u svom Bistamu!" To je pokrenulo Ebu Jezida kako da traži Uzvišenog, a On, Uzvišeni, kaže: On je sa vama, ma gdje vi bili. (El-Hadid, 4.)

Pusto je bez znanja i bez vjerovanja u navedene Božije riječi. Ako ti Allah uskrati postizanje znanja kojim ćeš se osvjedočiti u Njegove navedene riječi, da je On sa vama, ma gdje vi bili, najmanje što trebaš jeste da to vjeruješ. Zato mi rekosmo da dolaženje Njemu i nije ništa drugo do dotadašnje neznanje o Njemu.

Pošto ljudi ili skupina ljudi koji Ga traže nema nikakve druge preokupacije osim Njega i da Ga na?u, takvi stižu do Njega, i On ih tom prilikom daruje onim čime ih daruje, i upoznaje ili obavještava daje to posebna nagrada, zato što su došli do Njega. Svaka natprirodna pojava koja im se desi a za koju od Njega ne dobiju obavijest daje keramet za njih predstavlja opasnost u kojoj se krije Božija zamka ili podvala, ili da će im zbog toga biti umanjena nagrada na onom svijetu, kada će poželjeti da im tako nešto nije ni dato na ovom svijetu.

Ibn Arebi, El-Futuhat el-mekkijje, Poglavlje 184.: "O spoznaji stupnja kerameta", S/552-554.

A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima! (Luka, 19, 27)

A kamo li da je pri tome mislio ovo:



Tako se to desi kada ljudi hoće "modernizirati" Božiju riječ pa dozvole sebi da upisuju u Njegovu knjigu šta oni hoće, a izbacuju što je "zastarilo". Da nas Allah sačuva takvih "vjernika". Hvala Allahu koji nam je obećao da Kur'an neće niko moći izmjeniti niti će ga izmjeniti. Ja se samo pitam odakle ljudima hrabrost da tako nešto tvrde i da lažu da ih "sveti duh" inspiriše i da radi toga rade tako. Još čudniji su mi oni koji ne provjervaju šta drugi govore, nego u navijačkom stilu slijede slijepo, a slijepo slijeđenje je zabranjeno. Provjeriti autentičnost na poslu je bitna, a kamo li ne uvjeriti se autentičnost Božije knjige ili "knjige". Ali znamo iz Kur'ana da je ovo vjera onih kojih koji su razumom obdareni pa molim Allaha da podari svim ljudima na zemlji ono što je dobro za njih i ukoliko je dobro za krščane, da im ukloni mržnju iz srca i usadi ljubav. Amin!

Sura Aš-Šu'ara'

83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
84. i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,
85. i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati -
86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih -
87. i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,
88. na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
89. samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.


Hvala Allahu na svakom stanju i neka je salavat i selam na Miljenika ummeta, Muhammeda s.a.w.s.!

Mi - ljudi, često smo zadovoljni svojim stanjem. Samodopadljivo gledamo na sebe i svoja djela, iako znamo da neće niko zbog djela uči u džennet, nego samo zbog Allahove milosti. Gospdar se kune dušom koja sama sebe kori tj. mufesiri kažu da takvi ajeti zapravo naglašavaju bitnost onoga čime se naš Stvoritelj kune. Znak živog i zdravog srca je da samo sebe kori i ispravlja, a mi zadovoljni.

Mnogi Allahovi robovi koji imaju visok stepen zikra i trude se da svoje emanete ispune često, kao i mi svi, zaborave, da ima još bolje i još više. Pa ko je onda spašen? Gospodar nam veli da je to ona koji čista srca dođe pred Allaha. Vječni nam je dao tjelo i usadio dušu, tada smo bili bebe. Pri povatku njemu tjelo je drugačije, ali srce bi opet trebalo biti čisto kao kod bebe.

Mnogo je napisano o tome šta čisti srce, a sve su knjige iz jedne Knjige. A najčešći naziv za zadnju objavu je Zikr, onda Kitaab, tek onda Kur'an i onda Furqan. Jasno Gospodar svoje znakove ostavlja onima koji ih čitati znaju.

Na kraju da vam ispričam događaj iz vremena iza mene. Sjedih sa jednim mudracom i tako je opisujem svoje stanje u kojem mi vrijeme nekako brže prolazi i nikako da stignem sve što sam nanijetio. Na to me upita mudrac: "Vrijeme ti ide brzo?", rekoh "Da!". Veli ti on meni: "Onda klanjaj sporo.".

A vremena i nema ...