
Hvala Allahu, Isijavatelju svjetlosti, Otvaratelju pogleda, Otkrivatelju
tajni, Podizatelju zastora!
Neka je salavat i selam na Muhammeda, Svjetlo svjetlosti, prvaka čednih ljudi, miljenika Svemogućeg Boga, silnoga, donositelja radosnih vijesti od Oprostitelja, opominjatelja od Onoga Koji Nad Svime Bdi, ukrotitelja nevjernika, postiditelja i osramotitelja razvratnika!
Neka je Allahov blagoslov na Muhammedovu Porodicu i na sve one koji su ga pratili i koji će ga pratiti do Sudnjega Dana.
Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,
stvara čovjeka od ugruška!
Uči, plemenit je Gospodar tvoj,
koji poučava peru,
koji čovjeka poučava onome što ne zna.
(al-'Alaq, 1-5)
Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?
Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"
(az-Zumer, 9)
Uputa učeniku na putu sticanja znanja I Suština znanja Allahov Poslanik, sall-Allahu 'alejhi we selleme, je rekao:
"Tražiti znanje dužnost je svakog muslimana i muslimanke." Znaj, Allah ti se
smilovao, da je najbolje svrsishodno znanje i rad na njegovom očuvanju. Od muslimana se zahtijeva da traga za onim znanjem koje od njega data situacija zahtijeva ('ilmu-l-hal).
II Cilj odgoja i obrazovanja 1. Ispravnost nijjeta
2. Trebaš željeti:
- Allahovo zadovoljstvo
- ahiret
- otklanjanje neznanja od sebe i drugih
- oživljavanje vjere
- opstanak islama (a on je zagarantovan znanjem)
3. Trebaš imati:
- zahvalnost na blagodati uma
- zahvalnost na tjelesnom zdravlju
4. Ne trebaš i ne smiješ imati za namjeru:
- počasti i priznanja ljudi
- pribavljanje dobara samo ovog svijeta
- naklonost vladara i drugih
Od ovoga se izuzima samo ako se čast i ugled traži sa ciljem da se
može više raditi na dobru i boriti se protiv zla, te sprovoditi istinu i
pomaganje vjere, a ne radi udovoljavanja niskim ličnim prohtjevima. Naravno,
i ovo izuzimanje je dozvoljeno u granicama - onoliko koliko je dovoljno da
se uspostavi norma borbe za dobro i sprečavanje zla i nedostojnih dijela.
5. Učenik treba biti skroman (skromnost je stanje između ponosa i
poniznosti)
6. Učenik treba biti čedan (moralan)
III Izbor znanosti, učitelja, kolege i odlučnost u nauci 1. Izaberi iz svake znanosti ono najbolje, ono što ti je potrebno za stvari
vjere u datom halu, kao i ono što iziskuje vrijeme.
2. Izbjegavaj prazne diskusije!
3. Pronađi učena, pobožna i starijeg učitelja, koji je uz to strpljiv i
milosrdan.
4. Savjetovanje u traženju znanja (gdje tražiti, kod koga tražiti, izbor
znanosti)
Ne propada čovjek koji se savjetuje.
Kompletan je čovjek onaj koji ima svoje ispravno mišljenje i savjetuje se sa
drugima. Polovičan je čovjek onaj koji ima svoje ispravno mišljenje, ali se
ne konsultuje, odnosno, to čini bez vlastitog stava. Onaj koji nema ni svog
mišljenja, a niti se savjetuje, je niko i ništa.
Savjetuj se u životu sa onima koji se boje Uzvišenog Allaha.
5. Ne žuri pri izboru učitelja i dobro razmisli pri izboru; savjetuj se,
budi strpljiv i ustrajan.
6. Budi hrabar i ustrajan.
Hrabrost je strpljivost u trenutku teškoće, a ne poslije toga.
7. Ne prelazi na drugu naučnu disciplinu dok prethodnu dobro ne savladaš.
8. Nije pohvaljeno da napuštaš, mijenjaš i seliš se iz jednog mjesta u drugo
bez potrebe, jer se tada stvari zbrkaju, preokupira um, izgubi vrijeme, a i
zamjeri se učitelju.
9. Suzdržavaj se od raznih strasti i prohtjeva.
10. Za druga uzmi radna, pobožna i zdrave prirode čovjeka, a čuvaj se
ljenštine, besposličara, brbljivca, pokvarenjaka i smutljivca.
11. Znanje ćeš postići samo sa šest stvari:
- oštroumnošću,
- žudnjom,
- izdržljivošću,
- dostatnošću (onoliko koliko je potrebno za život),
- uputom učitelja,
- sa dosta vremena.
IV Cijenjenje nauke i onih koji se njome bave 1. Naći ćeš znanje:
- cijenjenjem znanja i onih koji znaju,
- poštivanjem i uvažavanjem učitelja (poštivanje je bolje od poslušnosti).
2. Ko hoće da mu dijete bude od onih koji znaju, treba paziti na učene i
pobožne strance. Treba ih častiti, gostiti, poštivati i nečim nagraditi.
3. U poštovanje i cijenjenje učitelja spada to da učenik:
- ne ide ispred učitelja,
- ne sjeda na njegovo mjesto,
- ne počinje govoriti bez njegove dozvole,
- ne govori previše u njegovu prisustvu, osim sa dozvolom,
- ne pita ga u momentu umora,
- cijeni njegovo vrijeme,
- ne kuca na vrata, nego strpljivo čeka dok učitelj ne izađe.
4. Podržavaj učitelja u svemu, osim u neposlušnosti prema Uzvišenom Allahu.
Nema poslušnosti stvorenju, ako je ono neposlušno Stvoritelju.
5. U poštovanje učitelja spada i cijenjenje njegove djece i prijatelja.
6. Ako uvrijediš svog učitelja bičeš lišen beriketa znanja.
7. Uz poštovanje učitelja ide i poštovanje prema knjizi:
- ne uzimaj knjigu a da nisi potpuno čist,
- nije lijepo na knjigu stavljati nešto drugo (niti manje vrijednu knjigu na
više vrijednu),
- u dužno poštovanje prema knjizi spada i to da se ni noga ne pruži prema
njoj.
8. U dužno poštovanje prema knjizi spada i usavršavanje pisanja.
(Između ostalog, ne treba pisati zbijeno i sitno da bi se ostavilo prostora
za komentar, osim u nuždi.)
9. U uvažavanje nauke spada i cijenjenje:
- onog od koga se nešto uči,
- kolege u struci.
10. Laskanje je pokuđeno u islamu, osim u traženju nauke: učenik može
polaskati učitelju ili kolegama sa ciljem da se okoristi njihovim znanjem.
11. Učenik treba sa poštovanjem i respektom da prima znanje i mudrost, pa
makar i više puta čuo isto o nekom pitanju. Onaj čiji respekt nekog naučnog
problema i hiljaditog puta ne bude jednak respektu prvog puta, ne spada u
znanstvenike.
12. Učenik ne treba da sam izabire struku, nego da to prepusti učitelju.
13. Nepotrebno je da učenik za vrijeme nastave sjedi blizu učitelja, nego je
lijepo da između njih, iz poštovanja, bude udaljenost od jednog luka.
14. Učenik se treba čuvati lošeg morala, pogotovo oholosti.
Dobro je da se potraži i neka knjiga u kojoj se govori o lijepom vladanju.
V Ozbiljan rad, napor i interesovanje 1. Onome ko traži znanje nužni su:
- ozbiljnost,
- upornost,
- permanentan rad.
2. Za nauku je potreban trud trojice:
- učenika,
- učitelja,
- učenikovog oca (ako je živ).
3. Potrebno je da učenik bdije i noćima. Ko sebe navikne na bdijenje noću,
obveseli srce danju.
Onaj ko želi znanje mora biti ustrajan u učenju i ponavljanju, na početku i
na kraju noći.
4. Ne treba pretjerivati i opterećivati se. Psiha čovjeka može oslabiti i
dovesti do prekida sa radom.
5. Onaj ko želi znanje treba imati i dosta ambicija u nauci. Čovjek leti na
krilima svojih ambicija.
6. Treba se imati uporan rad i velika odlučnost. Bez toga, samo sa
ambicijama, ima se samo polovičan uspjeh.
7. Ljenost je velika nesreća i bolijest, pa je se pričuvaj.
8. Protiv ljenosti može pomoći:
- suh hljeb,
- grožđice (na gladan stomak, ne pretjerano),
- upotreba miswaqa, odnosno pranje zuba (to pomaže još i pamćenju i
rječitosti),
- izbjegavanje prekomjernog uzimanja hrane.
9. Način da se smanji prekomjerno uzimanje hrane jeste u razmišljanju o:
- koristi uzimanja manje jela,
- dobrom zdravlju,
- skromnosti,
- nesebičnosti,
kao i u uzimanju manje, ali ukusnije i kaloričnije hrane.
Pretrpan stomak odnosi oštroumnost. Pristup jelu sa većim apetitom je
dozvoljen jedino sa dobrom namjerom (da se bude jak pri postu, namazu, težim
poslovima...)
VI Početak učenja, intenzitet i raspored 1. Započinjanje srijedom
2. Gradivo za početnika treba da bude toliko, da ga on može lahko savladati,
uz dvostruko ponavljanje (to se odnosi na obim). Gradivo se može povećavati
svaki dan. Ako se blago i postepeno izlaže, moguće je i duže lekcije
savladati uz dvostruko ponavljanje.
3. Ukoliko se neko gradivo u početku oduži, treba ga ponoviti i više puta
(10), jer će se učenik tako navići na ponavljanje i utvrđivanje pređenog
gradiva.
4. Lekciju treba početi sa onim što je najbliže učenikovom shvatanju i treba
izabrati kratko i jednostavno štivo, lahko shvatljivo, upotrebljivo i daleko
od dosade.
5. Vrlo je korisno da učenik nakon što savlada i ponovi gradivo, to i
pismeno rezimira.
6. Nije dobro da učenik bilježi ono što ne razumije (to umanjuje oštroumnost
i odnosi inteligenciju, a gubi se i na vremenu).
7. Učenik treba nastojati da shvati gradivo koje učitelj izlaže kroz
razmišljanje i pronicljivost. Ovome pomaže i češće ponavljanje uz
razmišljanje.
8. Nije dobro da se učenik ulijeni i da se ne trudi da shvati i razumije,
već treba biti uporan u radu.
9. Treba se stalno obraćati Uzvišenom Allahu molbom i poslušnošću.
10. Onaj ko traži znanje, treba da ulazi u razgovor, pa i u diskusiju, s tim
da nastoji biti pravičan. Ovo će činiti polahko i promišljeno, čuvajući se
da ne pada u srdžbu, ili izazove gnjev ili nered, jer je cilj da se dođe do
istinitog i tačnog (a ne prisila i bacanje sagovornika na koljena). Ovo se
jedino postiže osjećanjem pravednosti, mirno i razumno, a ne prepirkom i
ljutnjom.
Ukoliko sagovornik nema za cilj istinu, onda je sa njim dozvoljena izvjesna
taktičnost i varka. Pazi se diskusije sa čovjekom koji je tvrdoglav i
nezdrave prirode.
Korist diskusije i razmjene mišljenja je veća od koristi običnog
ponavljanja, jer u njima baš ima ponavljanja (sahat diskusije je bolji od
mjeseca ponavljanja, ako se vodi sa diskutantom čistih namjera).
11. Onaj ko traži znanje treba stalno da razmišlja, čak i o nekim sitnicama
u nauci, i da se privikne na to. Detalji se jedino i mogu dokučiti
promišljanjem.
12. Treba promisliti prije nego se nešto kaže. Govor treba pravilno
usmjeriti, tako da pogodi cilj. Onaj ko vodi raspravu, svoje riječi treba da
bazira na dubokom razmišljanju. Znaj, Allah bio milostiv prema tebi, da je
vrhunac pameti govor koji je promišljen i argumentovan. U govoru ne smiješ
zaboraviti pet stvari:
- povod razgovora,
- njegovo vrijeme,
- njegovo mjesto,
- način na koji se vodi,
- njegovu dužinu.
13. Da bi nešto naučio, učenik treba da koristi svako mjesto, vrijeme i
osobu (“Mudrost je izgubljena stvar mu’mina, gdje god je nađe uzme je.”). Ne
ustručavaj se da se u nauci okoristiš od bilo koga, niti škrtari u njoj.
Treba se imati radoznalosti i srce puno razuma.
14. Ako neko ko traži znanje, istovremeno mora i privređivati da bi zaradom
izdržavao porodicu i druge, neka radi i uči, a ne da ljenstvuje i da napusti
dalje obrazovanje.
15. Zahvali Milostivom Allahu kad god nešto uspiješ i shvatiš u nauci.
Zahvala mora biti i jezikom i svojim bićem, i moralno i materijalno. Budi
svjestan(sna) i čvrst(a) u uvjerenju da znanje i uspjeh dolaze samo od
Njega. Zabludjeli traže istinu i uputu od 'aqla.
16. Ko je bogat nek ne škrtari, i nek se Svevišnjem utječe od škrtosti.
17. Na učeniku je da sam sebi nabavlja i kupuje knjige, i da radi na njihovu
umnožavanju, pomažući tako nauku i prosvjetu.
18. Onaj ko traži znanje treba biti visoka ponosa i da ne hlepi za imetkom
drugih. Neki su prvo naučili zanat, pa se onda bavili naukom.
19. Učenik ne treba da škrtari, nego da troši na sebe, a i drugima da
pomaže.
20. Ne smije se zbog straha od nekog ili nečeg griješiti prema Allahu. Prava
molba Allahu Dželle-šanuhu je od onoga, koji se ne griješi prema Njemu ni
zbog koga, pazi na šerijatske propise, ne krši ih i boji se samo Njega.
21. Učenik treba da sam sebi odrijedi tačan obim za ponavljanje gradiva. Ono
što pomaže učeniku da bolje upamti i nauči gradivo je da:
- jučerašnje gradivo ponovi - 5 puta
- prekjučerašnje - 4 puta
- lekciju prije ove - 3 puta
- prije nje - 2 puta
- a prije ove - jednom
22. Ne treba ponavljati u sebi, a niti preglasno. Sredina je u svemu
najbolja. Uz to i učenje i obnavljanje moraju biti intenzivni i poletni.
23. Ne bi smjelo kod učenika doći do kolebanja, jer ono može biti fatalno.
24. Onaj ko želi postati stručan u nekoj oblasti trebao bi bar jedno djelo
znati na pamet i ponavljati ga, što bi mu mnogo olakšalo da pamti ono što
čuje iz te oblasti.
VII At-tawaqqul (aktivan oslonac na Allaha Dželle-dželaluhu) 1. Onaj ko traži znanje treba imati čvrst oslonac na Uzvišenog Allaha i da
se ne opterećuje brigom o opskrbi.
2. Zaposli svoj nefs radom na dobru da on ne bi tebe zaokupio svojim
prohtjevima.
3. Ne pridaj važnosti stvarima ovog svijeta, jer briga i tuga ne koriste
niti sprečavaju nesreću, a štete srcu, umu i tijelu. Smanjuj u granicama
mogućnosti ovosvjetske veze.
4. Budi spreman da na putu sticanja znanja podneseš napor i teškoće. Ko se
strpi uočit će prednosti slasti znanja nad ostalim ovosvjetskim uživanjima.
5. Učenik se ne bi trebao, za vrijeme sticanja znanja, opterećivati nečim
drugim do naukom.
6. Nauka zahtijeva neprekidan rad.
VIII Vrijeme sticanja znanja 1. Vrijeme učenja je “od kolijevke pa do groba”.
2. Najbolja starosna dob je početak mladosti.
3. Najpogodnije vrijeme učenja u toku dana je:
- zora,
- vrijeme između akšama i jacije.
4. Učenik treba da koristi racionalno svoje vrijeme. Kad mu dosadi učenje
jedne znanosti neka pređe na drugu.
5. San dolazi od toplote, te ga radi toga treba otklanjati vodom.
IX Samilost i savjet 1. Učen čovjek treba da bude milostiv i sklon pružanju savjeta, a ne
zavidan. Zavidnost mu šteti, a ne koristi.
2. Da ne bi gubio dragocjeno vrijeme, nije lijepo da se učenik prepire i
sukobljava sa bilo kim. Nastoj se pozabaviti svojim poslovima, a ne
satiranjem protivnika.
3. Pazi se neprijateljstva prema drugom, jer će te ono osramotiti, i odnijet
ti dragocjeno vrijeme.
4. Budi spreman na podnošenje, naročito onoga što dolazi od neuračunljivih
osoba (Podnesi jednu neugodnost od glupaka, da bi izbjegao drugih deset).
X Iskorištavanje mogućnosti 1. Onaj ko traži znanje treba da koristi svaki tren za sticanje nauke. Jedan
od načina je da uvijek uz sebe ima pribor za pisanje i da ono što čuje
korisno pribilježi.
2. Svaki dan nauči nešto napamet iz nauke i mudrosti, jer će vremenom to
malo postati mnogo.
3. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i sate uzalud, a naročito ne učenik. Treba
koristiti i noći i slobodno vrijeme.
4. Učenik treba da koristi prisustvo starijih osoba. (“Beriket je sa vašim
starijim.”)
5. Ako nešto počneš, ustraj u tome.
6. Neizbježno je da će onaj ko traži znanje, na tom putu doživljavati
teškoće i poniženja.
7. Učenik treba uvijek imati uza se i svoju potrebnu literaturu, da bi je u
svakom momentu mogao koristiti.
XI Pobožnost 1. Što učenik bude pobožniji, to će mu znanje biti korisnije, učenje lakše,
a koristi raznovrsnije.
2. Dobro je da učenik izbjegava uzimanje hrane u čaršiji.
3. Izbjegavaj ogovaranje i sijela na kojima se mnogo priča, jer onaj ko puno
govori potkrada ti život i troši ti vrijeme. Izbjegavaj besposličare,
pokvarenjake i grješnike.
4. Nastoj da budeš u društvu dobrih ljudi, jer druženje sa njima pomaže
stabilnosti, a ne prevrtljivosti karaktera.
5. Za vrijeme učenja okreni se prema kibli.
6. Prihvati što više sunneta Muhammeda, sall-Allahu 'alejhi we sellem.
7. Koristi se hajr dovom dobrih ljudi i čuvaj se kletve mazluma.
8. Učenik ne treba da se oglušuje o lijep odgoj i sunnet.
9. Namaz obavljaj skrušeno, a i nafilu klanjaj.
XII Dobro pamćenje i zaborav 1. Faktori koji pospješuju dobro pamćenje su:
- uporan rad,
- ustrajnost,
- umjerena ishrana,
- noćne nafile,
- učenje Qur'ana sa razumijevanjem.
2. Kaže se da ništa tako ne razvija pamćenje kao učenje Qur'ana gledajući.
3. Lijepo je da učenik pri uzmanju knjige prouči sljedeće:
U ime Allaha. Neka je sva slava i hvala Allahu. Allah je najveći. Nema moći
i snage osim u Allaha, Velikog, Moćnog, Silnog.
4. Kada učenik nešto napiše, lijepo je da kaže:
Vjerujem u Allaha, Jednog, Jedinog, Istinitog. On je bez druga, odbacujem
sva druga božanstva osim Njega.
5. Potrebno je često donositi salavate na Resulullaha, sall-Allahu 'alejhi
we sellem.
6. Napuštanje grijeha.
7. Dobrom pamćenju pomaže i sljedeće:
- upotreba miswaqa, tj. pranje zuba,
- pijenje meda,
- tamjan sa šećerom,
- uzimanje 21 grožđice na tašte.
8. Sve što umanjuje balgam i tekućine, uvećava pamćenje, a sve što ih
povećava uzrokuje zaboravljanje.
9. U uzročnike brzog zaboravljanja spadaju:
- neposlušnost Uzvišenom Bogu,
- mnogi grijesi,
- tuga i seta,
- prezaposlenost,
- mnoge veze sa svijetom.
Ovosvjetske brige pomračuju srce, a onosvjetske unose nur u njega, što se
najbolje osjeti u namazu. Skrušeno obavljanje namaza i rad na sticanju
znanja odbijaju brigu i tugu.
XIII Šta pospješuje rizq, a šta ga umanjuje? 1. “Sudbinu odbija samo dova, a opskrba biva čovjeku uskraćena radi grijeha
koje počini.”
2. Uzroci siromaštva naročito mogu biti:
- laganje,
- spavanje u zoru,
- pretjerano spavanje (ono je uzrok svakom siromaštvu, pa i siromaštvu
znanja).
3. Ono što donosi siromaštvo moglo bi biti i:
- škrtost,
- rasipništvo,
- ljenost,
- gaflet i sporost pri izvršavanju poslova,
ovome se može još dodati i:
- napuštanje dove za dobro roditelja,
- dozivanje roditelja samo njihovim imenom,
- spavanje i mokrenje bez odjeće (go),
- uzimanje hrane džunub,
- nečist,
- nipodištavanje hrane koja padne sa stola,
- hod ispred starijih
- izigravanje sa namazom,
- ubrzavanje izlaska iz džamije poslije sabah-namaza,
- rani odalazak u čaršiju i spor povratak,
- proklinjanje djeteta,
- ostavljanje neopranog posuđa, itd.
4. Moli za opskrbu sadakom.
5. Lijepo pisanje je jedan od ključeva rizqa.
6. Veselo lice i lijepa riječ pospješuju nafaku.
7. “Metenje ispred svoje kuće i pranje posuđa pomaže bogaćenju.”
8. Skrušeno obavljanje namaza, s poštovanjem, pravilno, uz nastojanje da se
svi wadžibi i sunneti namaza dosljedno izvrše, je jedan od uzroka bolje
opskrbe.
9. Za opskrbu pomaže i:
- duha-namaz
- učenje sura al-Waqi'a (naročito noću), al-Mulk, Muzemmil, al-Layl,
aš-Šarh,
- dolazak u džamiju prije ezana,
- ustrajnost u čistoći,
- klanjanje vitra i sabahskog sunneta kući
10. Poslije vitr-namaza ne treba pričati o ovosvjetskim stvarima, sjedeti
sa ženama, osim iz nužde. I inače nije lijepo govoriti o stvarima koje su
beskorisne.
11. Zikr:
- od rađanja zore do vremena namaza izgovoriti sto puta:
“SubhanAllahe-l-azim. SubhanAllah we bihamdihi we stagfirullah we etubu
ilejh.”
- ujutru i uveče izgovoriti sto puta: “La ilahe
illAllahe-l-mulku-l-haqqu-l-mubin.”
- poslije sabah i akšam-namaza 33 puta izgovoriti: “El-hamdulillah.
SubhanAllah we la ilahe illAllahu wallahu ekber.”
- poslije sabah-namaza 70 puta izgovoriti: “Estagfirullahe te'ala.”
- više se puta uz salawate može proučiti sljedeće: “La hawle we la quwwete
illa billahi-l-alijju-l-azim.”
- petkom je lijepo učiti: “Allahumme …”
12. Abdestu i namazu učenik će pristupiti sa dužnim poštovanjem.
13. Pri odlasku na hadždž, učenik će nastojati da obavi i 'umru.
14. Potrebno je paziti na svoje zdravlje. To će se uspješno činiti ako se
upozna nešto iz medicine. Za to će dobro doći djelo Vjerovjesnikova medicina
od Ebu-l-Abasa al-Mustagfirija.
(iz knjige Burhanuddina az-Zarundžija
Uputa učeniku na putu sticanja znanja)

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu ve hasenatuhu oh lijepe duše,
neka je vječna hvala Gospodaru svih svjetova i neka je mir i spas nad Miljenikom Muhammedom s.a.w.s. i njegovom porodicom, čestitim ashabima i svim iskrenim Allahovim robovima .
Mi živimo u svome znanju sve dok ne postanemo srcem dio Njegovog znanja, onda cijelo znanje postaje ništa, a jedina spoznaja ostaje da smo poučeni i da smo samo dio rahmeta.
Duša od stvaranja svoga žudi nazad na mjesto koje joj je dato da na tren pogleda. U jednoj predaji se bilježi da je Allah stvorio duše i dao im da pogledaju u džennet pa su se sve divile, a onda im je dao da vide džehennem pa su skoro sve hitro se okrenule da ne gledaju, a neke su ostale gledajući.
Mnogo ima tumačenja ovog događaja, ali večina ga vezuju za kader, tumačeći da će one koje su ostale da gledaju, jedine sigurno u džehennem, a ostale su u suštini dobro, ako ga čovjek postupkom ne ocrni.
Duša stvorena čista, okrenula je se da ne gleda od straha u mjesto propasti, to je duša koja ima iman i takvaluk, samo postupak na dunjaluku ga može oduzeti. Od tih duša, imaju duše koje Allah posebno čuva, koje posebno čisti i koje posebno tereti raznim emanetima.
Takve duše će prolaziti kroz razne nedaće, a da bi do njih došle težak je put.
Navesti ćemo primjer i neka svako za sebe razmisli:
U jednoj grupi muslimana, tj. u džematu se uvijek javljaju iskušenja, koja su Allahova blagodat. Reakcije džematlija su jedna vrsta otkrivanja. A Allah od nas traži da pokrijemo tuđe mane i svoje osobine koje je Allah iz svog rahmeta nama stavio u emanet. Kada se dakle desi neko iskušenje za džemat, kao recimo da neki učen džematlija nešto kaže, čega se ni sam ne drži. Tada imamo mnogo različitih reakcija.
Neki će ustati i odmah riječima reći kako im je to odvratno, drugi će pak u mislima osuditi taj čin, treći će razmišljati kako da tom insanu ukažu na grešku, a četvrti će bez imalo nerazumjevanja odmah Allahu uputiti dovu da mu pomogne i podari ono što je najbolje za njega.
Prvi, pravi fitnu, jer brzina je od šejtana i dijalog započet tako, Allah najbolje zna, u nikakav direktni hajr ne vodi.
Drugi je učinio grijeh i to veliki. Takva misao je samouzdizanje sebe, jer šutnjom pokriva svoj nefs. Resulullah pojašanjava:"Allah je dao da ljudi čine javno grijeh da nebi činili još veči grijeh!". Ashabi začuđeno upitaše:"A koji je to grijeh oh Resulullah?". "Da nebi postali samodopadljivi!"-odgovori Miljenik s.a.w.s.
Treći ima hajirli nijjet i po njemu će biti nagrađen, samo je velika opasnost da odmah ne uradi nešto negativno što će to dobro djelo poništiti. Jer kada bude savjetovao, mora se pridržavati uvjeta savjetovanja, a ako pogrešno ocjeni, može se desiti da onaj što je pogriješio i kome se udjeljuje savjet, reaguje preko nefsa i sruči riječi koje insan sa dobrim nijjetom nije očekivao i ne može podnjeti. Pa tako, da nas Allah sačuva od toga, javi se gorčina u njegovom srcu i kod njega proradi nefs i nastane svađa. Rijetki su koji će osaburiti na nefsanske izlive tuđe.
Četvrti je onaj o kome pričamo, muhsin u tevhidu, već jako čistog srca i duše koju Allah čuva. Njegov postupak upućivanja dove, odmah nakon počinjenog grijeha tuđeg je dokaz za mnogo šta. Prvo, da je u stalnom zikru i unutrašnjem dijalogu sa Gospodarom. Drugo, da drugom želi više nego sebi. Treće, vidi sve kao dobro, iako u očima nižih deredža im se čini da je zlo. Takav svojim postupkom upućuje dovu koja je primljena, jer prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Dova bratu iza leđa je primljena." Takav svojom dovom neće izazvati bijes drugih, niti će se dovoditi u situaciju da stavi sam sebe svojim riječima u iskušenje.
Ima i mnogo međustanja, a razlikuju se po tome kako utiče govor griješnika na njih. Jer po riječima Resulullaha, ako prepoznaš osobinu lošu tuđu, onda je zasigurno i ti imaš. To su oni koji slušaju da bi čuli to, a oni koji slušaju znajući da je sve hajr što se dešava, ne slušaju tako. Za ove što slušaju da bi čuli su velika pouka riječi Alije r.a. koji kaže: "Čovjek je Allahova tajna, ne pokušaj da je spoznaš!". U drugoj predaji veli Alija r.a.:"Upoznaj, zamrziti ćeš!". Prva izreka je napomena onima koji stalno rove po drugima, a sebe izostave. A druga govori o ljubavi bratskoj, koja pređe granicu, pa Allah, a On najbolje zna, iz ljubomore na tu ljubav, podari ti iskušenje u toj ljubavi pa na tren i zamrziš tog čovjeka na osnovu težine iskušenja.
Oni koji su u tevhidu dnevno mnogo više puta spomenu Allaha, nego sebe, jer obrnuto je širk. Oni koji su u tevhidu stalno misle o Allahu, ne misleći nikada o sebi. To stanje šejh Sadi Širazi, koji je spominjao Gospodara svakog daha, opisuje ovako:
Lažno tvrdi da je ašik, onaj koji misli na sebe. Jer kada djevojku zavoliš, ne misleći o sebi, čak radeći sebi na štetu, po svaku cijenu, želiš zadobiti njenu ljubav. Tako, ako neko tvrdi da voli Allaha, a zabavljen sobom, on lažno tvrdi da je ašik.
Oni koji su na pragu tevhida ili u tevhidu, ostavljaju sve stvari koje odvode od Gospodara pa makar to bio posao, škola i nasljedstvo. Jer je po predajama haram sve što odvlači od misli od Gospodara tj. vodi u gaflet. Tako je jedan ashab ostavio trgovinu, jer ga je odvlačila od trgovine. Sulejman a.s. je uništio sve svoje konje, jer su ga odvlačili od Allaha.
Doći u stanje tevhida, gdje je zasigurno prisutan neprestani kalbi zikr (zikr srca) je tako kratak put, a u očima onih koji ne poznaju putovanja, čak nedostižan, oslovljavajući ga bajkom.
Uz Allahovu uputu, prenjeti ću nekoliko uputa kojima me je Allah podučio, samo znaj da djela bez iskrenosti nisu djela.
1. Kani se ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.
2. Kani se rasprava
3. Šuti dok drugi govore i progovori samo kada te neko nešto pita
4. Klanjaj noćni namaz pa makar dva rekata prije spavanja i budi ustrajan u tome
5. Prvo pitaj Gospodara pa onda ljude
6. Istinski posti i krij svoj post
7. Ne pričaj o svojoj prošlosti pa makar kao pouku
8. Čitaj Kur'an i ostavi ostale knjige, dok ti Allah ne dadne da razumiješ makar jedan ajet
9. Malo jedi i spavaj, a prije spavanja zaštiti se onako kako je Resulullah nas podučio
10. Čuvaj pogled i spominji Gospodara poslije sabaha često
11. U dovi traži samo: "Gospodaru, podari mi ono što je dobro za mene!"
Uz Allahov rahmet, znak da je duša pripremljena za ove korake, jeste suza u namazu tj. srce koje je raspuklo i sada više nije cijelo u kamenu. A to je tek početak, a Allah objašnjava:
2: 74.
Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.
To bi u praksi izgledalo ovako:
U kući svojoj i van nje, ne ogovaraj i ne prenosi tuđe riječi. Na ovo prenošenje malo pažnje se pridaje, ali to je veliki grijeh, kao i ogovaranje. Dakle veliki grijeh kao i blud i alkohol itd. Kada izađeš iz kuće i kada više ne ogovaraš i ne prenosiš, nemoj više ni raspravljati sa onima koji ne razumiju, jer je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Ne rasravljaj sa onima koji ne razumiju!". Npr. Mnogi padaju u zamku pa sa braćom vehabijama ulaze u tesavufske rasprave. Kanimo se toga i umjesto "dobrog savjeta", uputimo dovu iza leđa, da Allah omekša srca njihova i naša. Kada to postigneš onda pokušaj da šutiš, a pogotovo onda kada ti misliš da je bitno da nešto kažeš. Tako ustraj dok te neko ne bude nešto pitao i to samo odgovori na to i ne pričaj plaho. Allahu su najdraža djela koja se stalno rade pa makar u našim očima bila sitna. O tome govori i Kur'anski ajet. Dakle, svako prema svom stanju, ali dva rekata prije spavanja su minimalno. Naravno ne izostavljajući farzove, sunnete i vitre. Ko još želi, neka redovno klanja duha namaz, a ko hoće cijelu vrijednost duha namaza, onda neka od sabaha do duha namaza (45min.) zikri ili čita Kur'an.
Pod 5 smo naveli bitnu stvar. Mi ljudi stalno prvo pitamo ljude pa kada nemamo više koga pitati, onda pitamo Gospodara. I to nije toliko loše, ali oni svjesni bi trebali prvo Gospodara pitati. Istihara bi također trebala biti vjerni pratioc iskrenih putnika. Na putu je post, kao Allahu najdraži ibadet, ono što je Allah od Muse tražio. Dok postiš, a to djelo ide Allahu, gledaj da ako progovoriš, govoriš o Allahovoj ljubavi, jer blago se onome ko zavolio Allaha radi tebe.
Govor o prošlosti, pogotovo ako je ispunjena džahilijetom (neznanjem) je kamen na putu ka Allahu. Radi pouke pričati je samo šejtanova zamka. Ne koristi JA pa makar u priči. Reci neki čovjek itd., jer velika je mogučnost da se počneš hvaliti svojim džahilijetom, a to je jedan od največih grijeha kod Allaha, jer On pokrije, a ti razotkriješ, a uz to još u imanu. Kanimo se toga.
Velika šejtanova spletka je da ti u kuću unese mnogo knjiga i da sve čitaš, ali ne Kur'an. Zadnji stepen u kojeg možeš dotjerati šejtana jeste da od dva dobra te tjera da uradiš manje dobro. Iako su te knjige dakle islamske i ima znanja u njemu, on te nagovori da čitaš njih, a ne Kur'an. Nedajmo da sebe veličamo iznad Allah i druge knjige nad Kur'anom. Jer sve knjige su nastale iz jedne Knjige. Znak da čitaš nešto drugo će doći od Allaha, večinom bude u vidu, da Allah dadne da ajete koje si mnogo čitao tek tada usitinu spoznaš i počneš da radiš po njima. Takve ajete Allah daje da odmah zapamtiš i da ti se vrte u mislima dok živiš.
Pod 9 smo naveli da se malo jede i ako se jede, da se jede ono što je sigurno halal. Danas olahko baratamo sa pojmom halal pa sami sebi olakšicu tražimo. Ne budimo gafili i provjerimo šta jedemo. Malo jesti je relativan pojam. Kada mislimo da znamo sredinu, sjetimo se da je Poslanik često sa tri hurme dnevno živio. Ne što nije imao, nego što nije htio. Omer r.a. kada je postao halifa donjeli su mu Azerbejdžansku halvu da jede. On je pitao:"Može li svako u halifatu da jede ovo?" Rekli su mu da ne može, da je to specijalitet pa je on to odgurnuo od sebe i tražio nešto što svako ima. A ima li svako u Bosni janjetine, vlašičkog sira itd.? Što se tiče spavanja, tu Allah polahko otkriva robu smisao. Allah će dati da svako shvati da 4-5 sati sna su sasvim dovoljna, ne matematički, nego duhovno. Nema matematike i medicine plaho u tevhidu, nego se stvari dešavaju po principu "eto tako". A "eto tako" je dio Kur'anskih ajeta koji govore o tevhidu. Zaštita koju smo spomenuli je da se prije spavanja po sunnetu sjedne na krevet, sa svjesti o Allahu potare po posteljini kao da brišeš prašinu sa nje, jer tako džinima daješ do znanja da je vrijeme da ustanu. Onda sjedeći na krevetu proučiš euzu i bismillu pa puhneš u ruke kao kada doviš i u ruke pročiš ihlas, felek i nas i onda potareš od glave do pete cijelo tijelo. Postupi tako tri puta, to je sunnet. A kada se budiš neka prvo što kažeš bude "Elhamdulillahi Rabbil alemin, ve salatu ve selamu ala sejjidina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi edžmein."
O čuvanju pogleda je u ranijim postovima bila riječ, a zikr nakon sabaha pa do duha namaza je zikr koji je sebeb da Allah te čuva od zla. Ko želi vird, neka uči između sunneta i farza sabahskog po 100 puta "la ilahe ilallah vahdeHu la šerike leh, ...", a poslije sabaha uči suru ihlas najmanje 99 puta i izgovori Allah, Allah, Allah na svaki tespih po jednom.
Dova je vjernikovo najjače oružje i treba da ga koristi, ali se sa oružjem čovjek može i ubiti pa pazimo kako koristimo dovu. Da nas Allah sačuva od dove u kojoj sebe ili druge više teretimo nego što možemo podnjeti. Amin. Edebi dove su mnogi, jedan od najbitnijih je da sebe ne spominješ, ako želiš ići u tevhid. A kada nešto tražiš uvijek dodaj "ako je to dobro za njega/nju", jer ti ne znaš je li tražiš zlo. Time priznaješ svoje neznanje i tako se približavaš Allahu, jer neznanjem, nemoći i siromaštvom se po hadisu čovjek Allahu približava. Vremena kad se dova prima je mnogo, a dova između dva salavata se stalno prima. Ali samo jedna dova, dakle: salavat, ja Rabbi podari Bosni selam, ako je to dobro za nju, salavat. Dakle jedna jedina dova pa svakom neka njegova duša odabere šta bi dovila.
Kao što vidimo, jako puno riječi, ali opet se ne može opisati taj put, jer svako ima svoj put, a ima i onih kada bi im dao upustva tačna, oni nebi znali tj. nebi mogli doći do tevhida. Zato ako vidiš da ne možeš, ne žalosti se, jer to nije uslov za džennet, nego uslov za više i ljepše džennete. A i ne žalosti se ako osjećaš da ti duša može do tevhida i želi, jer dati će Allah tren kada će ti biti udahnut taj mir i spas inšaAllah.
Molim Allaha da nam oprosti ono čega smo svjesni i nesvjesni, ako je to dobro za nas. Ja Rabbi ja te molim da budemo od onih koji će radi tvoga rahmeta čistog srca i duše uči u džennet, ako je to dobro za nas. Ja Hajju ja Kajjum, podari nam stalnu svjest o Tebi i učini nam ljubav prema tebi največom ljubavi i brigu o ahiretu jedinom brigom, ako je to dobro za nas. Ja Selamu podari duši koja žudi za tobom izvor vječne vode, ako je to dobro za nju. Ja Fetahu podari nam ključeve dženneta tvojih isklesanih zikrom radi Tebe, ako je to dobro za nas. Ja Khabiru podari nam čast zagrljaja i govora bića zbog kojeg si ti sve stvorio, a na ovom svijetu nas spoji sa iskrenim svojim robovima koji te veličaju svakog daha, ako je to dobro za nas. Amin ja Alim, ja Alijj, ja Hakim. El Fatiha!
Alejkumu selam i znajte da nije isti koji nosi teret poznavanja puta do Allaha i onaj koji živi u neznanju!